Usklopu cjelovite obnove nekadašnjega kompleksa Domobranske vojarne, s adresom Ilica 242, dodijeljene 2006. godine Hrvatskom katoličkom sveučilištu, u planu je obnova najvrednije zgrade kompleksa – pisarnice, u koju će se smjestiti sjedište rektorata. Predmetna zgrada (k. č. 2860/1, k. o. Črnomerec) nalazi se unutar Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba upisane u Registar zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara pod brojem Z-1525 (NN broj 111/04). S obzirom na smještaj u zaštićenoj povijesnoj jezgri te na arhitektonska obilježja, osim konstrukcijske sanacije, zgradu je nužno cjelovito obnoviti. U tu svrhu, prema narudžbi Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, Institut za povijest umjetnosti proveo je arhivska i terenska istraživanja, na temelju kojih je predložena valorizacija i konzervatorske smjernice. Arhitektonsku snimku postojećega stanja izradio je projektni biro Nugrad d.o.o., čiji su arhitekti ujedno autori idejnoga rješenja projekta obnove zgrade rektorata. Budući da je zgrada dio urbanističko-arhitektonski vrijedne cjeline, osim smjernica za njezinu obnovu, u ovoj su studiji predložene i neke opće smjernice za obnovu i uređenje cijeloga kompleksa kampusa Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koji se postupno obnavlja od 2006. godine. Zgrada nekadašnje pisarnice, kao i cijela Domobranska vojarna, sagrađena je 1898./1899. godine prema projektu Milana Lenucija (prostorna koncepcija) i Janka Holjca (arhitektonsko oblikovanje), u izvedbi projektno-graditeljskog biroa Hönigsberg & Deutsch. Sudjelovanje tako istaknutih arhitekata rezultiralo je visokom kvalitetom cjeline, ali i pojedinačnih građevina, osobito zgrade zapovjedništva – pisarnice. Referiravši se na prototipsko rješenje vojarne s paviljonskim građevinama, ostvareno nešto prije u Pješačkoj Rudolfovoj vojarni (na današnjem Trgu dr. Franje Tuđmana), Milan Lenuci, jedan od autora znamenite Lenucijeve (Zelene) potkove, ostvario je inventivnu kompoziciju s rafiniranim gradiranjem građevina s obzirom na njihovu namjenu i oblikovanje. Tako oblikovan kompleks unio je novu prostornu kvalitetu u tadašnjoj zapadnoj periferiji Zagreba (Črnomercu). Janko Holjac, pak, u sklopu također već ustaljenoga oblikovanja vojarni s tipskim rješenjima tlocrta i prepoznatljivim vanjskim kontrastom žbukanih ploha i fasadne opeke, ostvaruje također funkcionalne i skladne građevine.