Palača Milesi, danas sjedište Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ubraja se u najkvalitetnije splitske barokne palače. Njezino građevinsko i spomeničko stanje nije, međutim, primjereno vrijednosti i namjeni palače te je stoga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti na inicijativu voditelja Zavoda, akademika Radoslava Tomića, naručila od Instituta za povijest umjetnosti izradu konzervatorskog elaborata. U radu na elaboratu, kao arhitektonska dokumentacija, korišten je projekt obnove (1949.) sa snimkom zatečenog stanja, pohranjen u Državnom arhivu u Splitu, te arhitektonske snimke koje je izradio Zavod za zaštitu spomenika kulture Split (1970. – 1980.). Nakon preliminarnoga restauratorskog sondiranja, koje je proveo Hrvatski restauratorski zavod (2018.), u sklopu izrade elaborata tvrtka Špatula d.o.o. provela je dodatna sondiranja u interijeru palače (2022./2023.). Ovu palaču istaknutoga urbanističkog smještaja na Voćnom trgu (danas Trg braće Radić) u blizini venecijanskog kaštela i nekadašnjih gradskih vrata prema moru, daju podignuti pripadnici ugledne splitske obitelji Milesi, neposredno nakon svojega ulaska u plemstvo 1711. godine. Uspjeli urbanistički smještaj prati i impozantna vanjština palače, koja se unatoč gradnji u srednjovjekovnom gradskom bloku odlikuje gotovo slobodnostojećim položajem, s tri pročelja na trgu i začeljem orijentiranim prema unutarnjem dvorištu. Reprezentativno glavno pročelje, bogate raščlambe, s balkonima i francuskim prozorima, odaje znalačkog projektanta upoznatog sa suvremenom venecijanskom arhitekturom, ali otvorenog i primjeni bogate dalmatinske graditeljske i klesarske tradicije. Iste karakteristike čitamo i u prostornoj organizaciji palače, djelomično određenoj zatečenim strukturama, pa tako i zadržavanjem gotičko-renesansnog atrija, ali obilježenoj inovativnim tipom baroknog stubišta organiziranog unutar zasebnog prostora. Taj je interijer, međutim, nakon pregradnji u 19./20. stoljeću, kada palača dobiva nove vlasnike – plemićku obitelj Pezzoli, radikalno izmijenjen sredinom 20. stoljeća kada se u palači uređuje Pomorski muzej. No tada preoblikovana unutrašnjost dobila je, prema projektu splitskog arhitekta Budimira Pervana, i nove kvalitete. Stoga je prijedlog konzervatorskih smjernica za cjelovitu obnovu koju palača Milesi, kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro nedvojbeno zaslužuje, morao biti utemeljen na detaljnom terenskom i arhivskom istraživanju te pomnoj distinkciji faza gradnje i njihovoj valorizaciji.