Prema narudžbi Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« Institut za povijest umjetnosti izradio je konzervatorski elaborat za obnovu Staroga grada Ozlja. Rješenjem Konzervatorskog zavoda u Zagrebu od 1. srpnja 1955. godine Ozalj je proglašen spomenikom kulture te je upisan u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-286. U skladu sa statusom pojedinačno zaštićenoga kulturnog dobra, odnosno svojim istaknutim povijesnim značenjem i visokom arhitektonskom kvalitetom, ozaljski je Stari grad dugi niz godina bio predmetom istraživanja mnogih stručnjaka. Ujedno, na njemu se tijekom sedam desetljeća, uz prekide, provodila obnova. No unatoč tome, sve građevne faze nisu do kraja identificirane, a konzervatorski zahvati nisu bili ni cjeloviti ni međusobno koordinirani ni dovršeni. Zadaća ove konzervatorske studije bila je stoga s jedne strane sintetično objediniti i valorizirati sve dosadašnje rezultate istraživanja i konzervatorskih zahvata, a s druge strane procijeniti zatečeno stanje i provesti dodatna terenska i arhivska istraživanja. Na temelju toga, iznova je interpretirana povijest gradnje, dana je nova valorizacija Staroga grada i pojedinih njegovih traktova te je izrađen prijedlog konzervatorskih smjernica za cjelovitu obnovu kompleksa s neposrednim okolišem. Istraživanje je uključilo konzervatorsko-restauratorska sondiranja koja je provela tvrtka Špatula d.o.o. No budući da svi dijelovi Staroga grada nisu dostupni, dane su smjernice za dodatna restauratorska i arheološka sondiranja. Preduvjet za obnovu Staroga grada je i izrada detaljne arhitektonske snimke u mjerilu 1 : 50, a ovdje korišteni nacrti samo su informativni, kao podloga za prezentaciju faza gradnje i prijedloga konzervatorskih smjernica. Obnova Staroga grada svakako treba uključiti konstrukcijsku sanaciju, primjerenu kulturnom dobru najviše kvalitete.