Vodice su naselje na obali smješteno na sjeverozapadnom kraju Šibenskog kanala na mjestu koje obiluje pitkom vodom. Upravo su prirodne određenosti uvjetovale posebnost ovog naselja koje se razvijalo kao rubna strateška točka šibenskog areala. Mjesto se u izvorima po prvi put spominje početkom 15. stoljeća. Naselje je imalo fortifikacijski sustav, čiji su tragovi danas zatrti, međutim o njegovu postojanju svjedoči katastarski plan iz 1825. godine. U 19. stoljeću naselje je imalo trapezoidni tlocrt (orijentirano sjeverozapad – jugoistok) s podgrađima smještenima duž pristupnih komunikacija na sjeveru i istoku uzduž obalne fronte. U središnjem dijelu naselja, južno od župne crkve, nalazi se ljevkasti trg s bunarima koji se širi prema moru, dok je u uvučenom dijelu obale, bočno uz jugozapadnu stranu naselja, bila smještena omanja luka. Tako strukturirano naselje bilo je više orijentirano prema kopnu nego prema moru. Modernizacija koja je zahvatila Habsburšku Monarhiju tijekom 19. stoljeća odrazila se je i na Vodice. Mjesto - kastil - gubi fortifikacije, a svoj glavni trg zaštićuje od naleta juga izgradnjom Maloga porta, te se time više orijentira prema moru. Na prijelazu s 19. na 20. stoljeće Vodice su gradnjom cesta u zaleđu postale važno trgovačko središte, što je pridonijelo gradnji brojnih skladišta na obalnoj fronti te izgradnji novog velikog pristaništa za trgovinu, prijevoz putnika i za vojne potrebe. Tako postavljena urbanistička struktura pridonijela je da su se Vodice u 20. stoljeću razvile u nezaobilazno turističko središte srednje Dalmacije.