Prepoznavanje i zaštita vrijednosti kulturnog krajobraza nužni su za očuvanje i unaprjeđenje identiteta prostora. Što je autentični prostor visokog stupnja prirodnih ili ljudskim djelovanjem oblikovanih vrijednosti više nagrižen neadekvatnim intervencijama, to je kompliciranije izlučiti elemente koji su nužni za očuvanje cjeline, i teže prepoznati efkasne mjere zaštite. Rijeka dubrovačka je primjer upravo takva prostora, čija zaštita i provođenje mjera zaštite zahtijeva – ali i zaslužuje – naročitu pažnju, i poziva na stručno utemeljeno zoniranje. Rijeka dubrovačka (Ombla) duboki riječno-morski ford okružen visokim brdima započinje na istočnoj strani gruške luke. Dug 5 km, širok 200- 400 m, sjeverozapadno od Dubrovnika – zapravo je potonulo ušće rijeke Omble (antički Arion), koja se već 1169. spominje kao Rijeka. Ona nije samo prirodni fenomen. Tridesetak metara od izvora rijeke Omble nalazi se mali slap (i sam slap nije prirodni fenomen) visine 70-ak cm, nakon kojeg Ombla teče 5 km dugačkim zaljevom Rijeke dubrovačke do Komolca. Smatra se stoga da je njezin vodotok dugačak samo 30 metara i da je po tome Ombla najkraća rijeka na svijetu. Njezin riječni otok izmjenjuje se s morem koje plima tjera u duboki zaljev, a oseka ga lijeno iz njega povlači. Vanjskim, južnim dijelom, pripada dubrovačkoj luci, Gružu. U unutrašnjem dijelu ima snažna krška vrela. Zavod za zaštitu prirode Hrvatske u Zagrebu izdao je 19. prosinca 1964. rješenje br. 164/2 kojim je Rijeka dubrovačka proglašena rezervatom prirodnog predjela, a danas je zaštićena kao značajni krajobraz koji predstavlja morem potopljenu riječnu dolinu kojom teče rijeka Ombla i koji čine specifčne biološke i ekološke osobitosti. Jedno je od dvanaest takvih područja različite kategorije zaštite, koji prema Zakonu o zaštiti prirode (»NN«, br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19) zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, svoje osjetljivosti ili radi znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog i drugog javnog interesa. Zaštićena područja su prema Međunarodnoj Zajednici za zaštitu prirode (IUCN) »jasno defnirana područja koja su priznata sa svrhom i kojima se upravlja s ciljem trajnog očuvanja cjelokupne prirode, usluga ekosustava koje ona osigurava, te pripadajućih kulturnih vrijednosti«. Prema značaju pojedinog područja – a posredno i visini razine zaštite – uobičajena nacionalna kategorizacija dijeli ih na stroge rezervate, nacionalne parkove i parkove prirode, zaštićene krajobraze i objekte prirode. Njihova uloga je višestruka: očuvanje kompletnosti prirodnih struktura unutar odabrane zone, očuvanje ideala o izvornom (premda, primjerice, u Europi ne postoji potpuno netaknuti ekosistem), ali i kao živi lakmus papir na kojem se očitavaju promjene koje su drugdje teže uočljive. Potonje nam je izrazito važno u doba izraženih klimatskih promjena kojima svjedočimo. Uz klasične nacionalne zaštite, najveća nova mreža zaštite na svijetu – Natura2000 – uspostavljena je upravo u Europi kroz posljednja tri desetljeća, a odnosi se na morska i kopnena staništa, te područja od iznimne važnosti za ptice. Prema Zakonu o zaštiti prirode (»NN«, br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19) značajni krajobraz je »prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje«. Značajni krajobraz Rijeka dubrovačka ujedno je i najveće je prigradsko naseljeno područje grada Dubrovnika. Obuhvaća dva gradska kotara: Komolac i Mokošicu. Čine je naseljena mjesta Čajkovići, Čajkovica, Knežica, Donje Obuljeno, Gornje Obuljeno, Komolac, Mokošica, Nova Mokošica, Petrovo Selo, Pobrežje, Prijevor, Rožat, Sustjepan i Šumet. Zaštićeno područje prirode nalazi se pod znatnim pritiskom izgradnje.