| Sažetak (hrvatski) | Kako su utvrde općenito kasno postale predmetom povijesti umjetnosti, odnosno povijesti arhitekture, tako je to bio slučaj i s hrvatskim utvrdama. Nakon Kukuljevića, Lopašića i Laszotvskoga, koji su o našim vlastelinskim gradovima pisali ponajviše sa stajališta povijesnih zbivanja i nizanja njihovih gospodara, tek su Gjuru Szaba zanimali prvenstveno njihovi oblici, dakle kompozicija, pojedinosti, građevni razvoj, kao i građevne posebnosti. Szabo je zaslužan i za prvo važnije pojavljivanje naših gradova u stranoj literaturi. On je, naime, 1938. godine u njemačkom burgološkom časopisu Der Burgwart objavio napis Drei Burgen um Agratn, u kojem je pobliže prikazao neke od naših gradova koje je smatrao najreprezentativnijima i koje je, osim toga, posebno dobro poznavao: Medvedgrad, Samobor i Veliki Tabor. U tekstu je spomenuo i neke druge naše gradove, a nije propustio priliku ukratko opisati i gradove u drugim dijelovima tadašnje Jugoslavije — Sloveniji, Bosni i Srbiji. Njegov tekst u cjelini ima karakter i pretenzije jednostavne informacije. |
