| Sažetak (hrvatski) | Arhitektura historicizma na području čitave Europe, no ponajprije na njemačkom kulturnom području, obilježena je brojnim nadogradnjama nezavršenih tornjeva najčešće srednjovjekovnih crkava. Ta se pojava, pod utjecajem ponajprije zbivanja u Beču i ostalim centrima Habsburške Monarhije, odrazila i na hrvatsku arhitekturu. Kada se pristupilo restauraciji srednjovjekovnih crkava, velika se pozornost, naime, i u nas obraćala na stilski prikladnu dogradnju (katkada čak i novu izgradnju) zvonika koji su oblikom svojih vrhova/kapa u vizurama gradova trebali svjedočiti o stilskom karakteru građevine uz koju stoje. Najpoznatiji primjer završavanja tornjeva u hrvatskom historicizmu – na novom zapadnom pročelju zagrebačke katedrale – nije jedini niti osamljen slučaj. Već u ranom, romantičarskom historicizmu pri restauraciji crkve u Glogovnici kod Križevaca 60-ih godina 19. stoljeća po prvi se puta na monumentalnijoj razini posegnulo za stilski odgovarajućim neogotičkim vertikalnim dodatkom postojećoj građevini. Djelovanjem Friedricha Schmidta u Hrvatskoj te povratkom njegovih učenika sa školovanja iz Beča 70-ih i 80-ih godina 19. stoljeća broj sličnih intervencija naglo se povećava. Nove vrhove tornjeva dobivaju, od gotičkih crkava, franjevačka crkva u Zagrebu, župne crkve u Desiniću, Krapini, Oštarijama (da se spomenu samo najvažniji primjeri), dok se uz franjevačku crkvu u Iloku gradi potpuno nov toranj. I s tornjeva pravoslavnih crkava u to se vrijeme skidaju razvedene barokne ili barokno-klasicističke kape i postavljaju nove u raznim vrstama neobizantskog stila (Zagreb, Grgeteg, Pakrac). Za razliku od restauracije gotičkih crkava, gdje su novi završeci tornjeva trebali biti u stilskom skladu s ostatkom građevina čijoj se restauraciji pristupilo, u slučaju pravoslavnih crkava postavljanjem nove kape tornjeva nastojala se oblikovno definirati građevina kao hram specifične vjeroispovijesti čak i u slučajevima kada se nije cjelovito restaurirala/preoblikovala (Bjelovar). Posebnu skupinu Turmvollendunga čine tornjevi zadarske i splitske katedrale, dovršeni/preoblikovani u 19. stoljeću. |
