Bernardo Bernardi (1921.–1985.), arhitekt, dizajner i teoretičar dizajna nalazi se tijekom 1960. godine na tromjesečnom studijskom boravku u skandinavskim zemljama: Danskoj, Finskoj i Švedskoj u okviru stipendije pariškoga UNESCO-a poradi upoznavanja edukacijskih modela obrazovnih institucija s područja oblikovanja te relevantnih arhitekata i dizajnera razdoblja čija produkcija nosi obilježja skandinavske forme. Tema izlaganja obuhvaća sadržajni okvir stipendije: Bernardijev posjet tada jedinstvenoj skandinavskoj visokoškolskoj instituciji – Odjelu za industrijsko oblikovanje Kraljevske akademije likovnih umjetnosti u Københavnu, upoznavanje s djelovanjem skandinavskih udruženja za umjetnost i obrt, posjet stalnim izložbama oblikovanja nacionalnih dizajn-centara te upoznavanje s djelovanjem ključnih skandinavskih autora suvremenih oblikovnih koncepcija 20. stoljeća poput Finna Juhla (1912.–1989.), Hansa Wegnera (1914.–2007.), Grete Jalk (1920.–2006.), Børgea Mogensena (1914.–1972.) i drugih. Sagledavajući značaj skandinavskih obrazovnih institucija, Bernardi sustavno ukazuje na nužnost osnivanja visokoškolskog modela edukacije u Hrvatskoj, što će uvelike pridonijeti otvaranju studija dizajna 1989. godine u Zagrebu; isticanjem poticajnih vrijednosti skandinavskih strukovnih organizacija i dizajn-centara pridonijet će osnivanju Centra za industrijsko oblikovanje 1964. kao i Društva dizajnera 1983. godine. Bernardijevim prisustvom u stručnoj periodici, održavanjem brojnih izlaganja te poticanjem izložbenih programa o recentnim ostvarenjima skandinavskog oblikovanja tematika je sustavno otvarana senzibilitetu strukovne, ali i šire javnosti. Cilj je izlaganja ukazati na neposrednost utjecaja skandinavskog oblikovanja koje je moguće jasno iščitati kroz daljnje prinose Bernardijeva stvaralačkog djelovanja u okviru domaće oblikovne scene unutar razdoblja od šezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća, kako na razini autorova teorijskog promišljanja i publicističkoga rada, tako i slijedom njegova zalaganja za razvitak i profesionalizaciju struke te u oblikovnim karakteristikama autorova opusa. Skandinavski su poticaji svojom visokom razinom estetike, čistoće i logike u pristupu problemima oblikovanja iznijeli odlučujuću prekretnicu u Bernardijevu višeznačnom djelovanju na području dizajna, što predstavlja vrijednu točku za sagledavanje i ispravnu valorizaciju autorova djela, ali i relevantnu točku prijenosa skandinavskih poticaja na hrvatsku oblikovnu i strukovnu scenu.