Rad razmatra problem odnosa prema prostoru, odnosno razne prostorne interpolacije u rasponu od urbanih instalacija do skulpturalnih ansambala i pojedinačnih kiparskih rješenja. Slučaj, kako je često nekritički opisivan, zadarskog graditeljskog i spomeničkog buma problematizira se kao svojevrsni urbanističko-spomenički kaos i devastacija. Primjeri tzv. urbanih instalacija arhitekta Nikole Bašića analiziraju se kao primjeri akustično-svjetlosne kakofonije i infantilnog kiča. Pritom je “Pozdrav Suncu” pozdrav okruglom ekranu, prepotentno skretanje pozornosti sa šetnice uz rivu na instalacije koje su progutale vizuru obalne fronte. Svjetlosne interpolacije, razizemne, prizemne i uspravljene, više su samodovoljne “atrakcije” nego rasvjetna tijela. Igranje na prvu asocijacijsku loptu tzv. “Orguljama” je pridružilo klavijaturu u funkciji klupa, a Suncu kružne fotonaponske ćelije koje glume planete. Posebna su priča skulpture Ratka Petrića. S blizu 30 skulptura Zadar je postao svojevrsni atelje na otvorenom jednog kipara čija su spomenička rješenja otklizala u nenamjernu karikaturalnost. Problem su i druge skulpture rađene u novije vrijeme – od rijetkog primjera zakašnjele socrealističke “stahanovštine” iz 80 ih godina “Spomenika pomorcu” do jedne od najgorih monumentalnih skulptura podignutih u samostalnoj Hrvatskoj, u zadarskoj prigradskoj četvrti Arbanasi. Još jedan, svakako najkrupniji, kamen u mozaiku zadarskih urbanih promašaja aneks je novog Muzeja antičkog stakla arhitekta Branka Silađina, gdje je klasicističkoj zgradi pridružen neprimjeren kubični dodatak koji ne stoji ni u suglasju niti u bilo kakvom dijalogu (pa i dobrodošloj polemici s tradicijom) s gradskim bedemom i palačom Cosmacendi na koju je prislonjen. Nadalje, tu su i izrazito loši primjeri rasvjetljavanja gradskih bedema, potom adaptacije Ribljeg restorana, moroskoka i rasvjete mosta, te spomeničko rješenja koje je trebalo komemorirati pobjedu u Domovinskom ratu. Ti primjeri govore da je suvremeni Zadar mjestimice arhitektonski, urbanistički i kiparski unakažen grad, oblikovan po ukusu onih koji s urbanom estetikom, koja je nešto više od zabavnog parka, nikada očigledno nisu ni bili na – ti.