Među najznačajnija imena hrvatske povijesti primijenjene umjetnosti spada i ime Zlate Šufflay, prve poznate dizajnerice čipaka. Iako po zanimanju učiteljica, bavila se, uz praktični rad, i teorijskim, te je objavila niz tekstova o povijesti i teoriji čipkarstva. Prve autorske nacrte za čipke izradila je još u vrijeme dok je bila učiteljica i voditeljica čipkarskog tečaja u Lepoglavi od 1894. do 1897. godine. U Varaždinskim Toplicama radila je od 1897. do 1913. godine na mjestu voditeljice i učiteljice Strukovnog čipkarskog tečaja, gdje je uz izradu organizirala i prodaju čipke kao turističkog suvenira. Najplodnije razdoblje u njenom umjetničkom stvaralaštvu bilo je od 1913. do 1926. godine kada je radila kao kustosica na zbirci tekstila u Muzeju za umjetnost i obrt. Tada je izradila devet mapa s nizom nacrta za čipke koje je zatim prema njima i izvela. U tim radovima ostvarila je svoje zamisli o stvaranju jedinstvene hrvatske autorske čipke nastale na temelju proučavanja i interpretiranja motiva i ornamenata preuzetih iz narodnog tekstilnog rukotvorstva. U knjizi Hrvatska narodna čipka u domu i na oltaru, koju je izdala u vlastitoj nakladi 1918. godine, napisala je povijesni pregled razvoja hrvatske čipke i lepoglavskog čipkarstva zalažući se za izradu izvorne hrvatske čipke. Sudjelovala je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu, a najznačajnija je izložba Exposition internationale des Arts décoratifs et industriels modernes koja je održana u Parizu 1925. godine i na kojoj je za izloženu čipku “Lepeza” nagrađena srebrnom medaljom. U studenom 1925. godine odlazi u mirovinu usmjerivši svu svoju energiju na obnavljanje čipkarskih tečajeva i osnivanje čipkarskih škola u Lepoglavi i Varaždinskim Toplicama, ali je njena nastojanja onemogućio Drugi svjetski rat. Zaboravljena i zanemarena umrla je 1956. godine.