Prošlo je gotovo pola stoljeća od objavljivanja studije “O djelovanju domaće sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva”, pa se uslijed velikih promjena kulturnih politika, kulturne proizvodnje, umjetničkih teorija i paradigmi, a napose promjena u društvenom, političkom i gospodarskom kontekstu od onoga vremena do danas, nude neke Karamanove teze za novu interpretaciju. Te se promjene mogu registrirati na razini globalne, ali i lokalne društvene tranzicije, a relacija općeg i posebnog, globalnog i lokalnog u proizvodnji vizualnih sadržaja je neposredan kontekst na koji se aplicira nova interpretacija Karamanovih teza. Novi interpretacijski horizont nalazi se u činjenici da modernizacijski procesi, kao poticaj stvaranju vizualnih sadržaja, na razini gospodarstva, ekonomije ili uže domene kulture stvaraju mapu su-odnošenja lokalnih sredina prema središtima tih procesa, pa stoga između središta i ruba postoji permanentno produkcijsko i produktivno umrežavanje, odnosno “zamjenjivost”, kako to definira Germann. Praksa stvaranja vizualnih sadržaja je neposredni iskaz tih su-odnošenja i razmjena simboličkih vrijednosti koje mogu biti prepoznate kao tradicijske, suvremene ili hibridne, prema Papastergiadisu. Uslijed toga, lokalne sredine, odnosno kulture ruba imaju svoje posebnosti u odnosu na sre dišta modernizacijskih napora, a te se posebnosti nude za teorijsko uokvirenje uz pomoć Karamanovih triju magistralnih teza. Rubne posebnosti jesu semiotičke situacije koje reflektiraju kontekstualne datosti. Prva teza o “provincijskim čednim omjerima” motri se i analizira kao refleksija vizualne kulture na neposredni društveni, ekonomski i politički kontekst. Druga teza o “raznovrsnosti oblika granične sredine” nudi se za interpretaciju kao polazište za istraživanje relacije planiranog i komuniciranog u vizualnoj informaciji, odnosno razine manipulativnosti sa sadržajima. Treća Karamanova teza o “slobodi stvaranja periferijske umjetnosti” analizira se kao autentična lokalna teorija sukladna zamislima koje su pod oznakama “alternativni” (Craven) ili “marginalni” (Fry) modernizam postali globalno aktualni dvadesetak godina nakon objavljivanja Karamanove studije.