Datumom utemeljenja Bečke škole povijesti umjetnosti smatra se 9. studenoga 1852., kad je Rudolf Eitelberger imenovan izvanrednim sveučilišnim profesorom povijesti umjetnosti i “umjetničke arheologije”, ujedno i predstojnikom prve takve katedre u Austro-ugarskoj Monarhiji. Izidor Kršnjavi, Eitelbergerov učenik, u svojim je radovima, pismima i sjećanjima često naglašavao odlučujući utjecaj bečkoga profesora na vlastite predodžbe o povijesnoumjetničkoj struci i svoje cjelokupno djelovanje. Način i karakter njihove suradnje i Eitelbergerovo sudjelovanje u Kršnjavijevim zagrebačkim projektima ostali su zabilježeni u njihovoj dosad nepoznatoj korespondenciji. Kad je Kršnjavi 21. studenoga 1877. imenovan “izvanrednim javnim profesorom poviesti umjetnosti i klasične umjetničke archeologije”, a zatim 11. ožujka 1878. održao i nastupno predavanje na Zagrebačkom sveučilištu, proveo je u djelo dio Eitelbergerovih zamisli o potrebnoj znanstvenoj infrastrukturi, doslovce slijedeći njegove smjernice za razvoj povijesnoumjetničke discipline. Aktiviranje Društva umjetnosti 13. veljače 1879. i otvaranje provizornoga postava Muzeja za umjetnost i obrt 20. lipnja 1880. bile su formalne naznake sljedećih uspjeha Izidora Kršnjavoga na Eitelbergerovu tragu. Napredak struke prati istodobno Kršnjavijevo nezadovoljstvo zbog neshvaćenosti u vlastitoj sredini. Te su okolnosti mogle 1880. u potpunosti promijeniti tijek povijesti povijesnoumjetničkoga obrazovanja u Hrvatskoj, ali i povijest renomiranih kulturnih institucija čijim nas je utemeljenjem Kršnjavi zadužio. Kršnjavi je, naime, 1880., uz Eitelbergerovu podršku, bio korak do napuštanja Zagreba. Izlaganje tematizira povezanost Izidora Kršnjavoga s ranim razdobljem Bečke škole povijesti umjetnosti i njegovo sudjelovanje u sukobu oko vođenja galerije Akademije likovnih umjetnosti u Beču.