Teritorijalna i politička pripadnost Habsburškoj Monarhiji, povezanost isusovaca s vladajućim strukturama te poseban status osječke župe pod izravnom jurisdikcijom ostrogonskog kardinala logično su uvjetovali srednjoeuropsko porijeklo isusovačke župne crkve posvećene sv. Mihaelu (1725.–1766). Radi se, naime, o Wandpfeiler tipu crkve s impresivnim pročeljem koje krase dva zvonika. Takvim sjedinjenjem dvoranskog tipa crkve s bočnim kapelama i pročelja s dva zvonika na području Hrvatske realizirano je rješenje začeto u ranobaroknom projektu nekadašnje isusovačke crkve sv. Katarine u Zagrebu, ali na pročelju nikad do kraja izvedeno. U specifičnim poslijeratnim uvjetima arhitekturu istočne Hrvatske dominantno su obilježila dva pristupa. S jedne strane, priličan broj crkvenih objekata je građen u tradiciji srednjovjekovnog graditeljstva, prihvaćajući uglavnom jednobrodni tip crkve koji je zaključen užim poligonalnim svetištem. S druge strane, nova strujanja predstavljaju građevine čiji projekti pokazuju primjenu srednjoeuropskih rješenja. Nekadašnja isusovačka crkva sv. Mihaela novim bi se saznanjima mogla svrstati među primjere koegzistencije starih i novih rješenja. Naime, izmjene projekta tijekom izgradnje, tridesetih i četrdesetih godina 18. stoljeća, transformirale su tradicionalnu crkvu pravokutnog broda s poligonalnim svetištem u reprezentativnu crkvu s dva para kapela, razdvojenih zidnim stupcima – Wandpfeilerima. U odnosu na ranobarokne primjere istog tipa Wandpfeiler crkava, građenih u 17. stoljeću u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, novinu predstavlja izostanak galerija i povećanje bočnih kapela koje postaju dovoljno prostrane i visoke da na začelnom zidu prime oltare iznad kojih su veliki prozori. Navedenim obilježjima crkva predstavlja suvremeno rješenje zrelobaroknih obilježja, jedinstveno na području Slavonije. I pročelje crkve pripada rješenju široko rasprostranjenom na području Habsburške Monarhije. Odlikuje ga plošnost i jednostavnost, s elementima nadolazećeg klasicizma. S obzirom na status ove crkve kao župe i njenu važnost u vjerskom životu grada Osijeka, projektante pročelja treba tražiti među graditeljskim obiteljima koje djeluju na širokom području Ugarske.