Sažetak (hrvatski) | Moj prilog govori o dobrim i lošim stranama komercijalizacije umjetnosti, kulture, organizacija umjetnosti i kulture, uloge suvremenih, živućih umjetnika na sceni, te o deficitu komercijalnog poslovanja u kulturi. Djelomično se ova tema preklapa i s pitanjem europskih integracija koje, naravno, i u struci nužno donose promjene kojima treba prilagoditi poslovanje, okolnosti i uvjete poslovanja u kulturi, pa tako i ulogu povjesničara umjetnosti. Istodobno se ovaj predloženi prilog nastavlja na temu koju sam pod naslovom “Politika” predstavila u svojem prilogu na prošlom, 2. kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti. Status umjetnika u suvremenom društvu premda reguliran, dapače, prekomjerno reguliran, donosi loše strane ukupnom poslovanju u kulturi, pridonosi netransparentnom tržištu umjetnina, ne ohrabruje umjetnike da zarađuju, niti im stvarno omogućava zaradu. Istodobno, oni koji su svojedobno stekli status slobodnog umjetnika pri ZSUH-u gube članstvo u toj organizaciji ako zarađuju više od ograničenog iznosa, , što među umjetnike unosi vrlo negativnu atmosferu i ne pridonosi njihovom poslovanju koje bi na pozitivan način utjecalo na opće društvene promjene. Organizacije kulture ne snalaze se u novim okolnostima komercijalnog poslovanja, te ga u nekim slučajevima stječu na krivim područjima i krivim aktivnostima. Jednako se događa i na području visokog školstva, ali ono nije tema mojeg izlaganja. Kako organizirati sustav da funkcionira po logici poslovanja i kako organizirati poslovanje da se ono obnavlja iznutra, prema zakonitostima pozitivnog razvoja, a ne pod utjecajem općeg komercijalnog tržišta, kako kulturu i umjetnost integrirati na tržište, a istodobno ih zaštititi od bjesomučnog komercijalnog iskorištavanja teme su koje svojim prilogom želim staviti na javnu raspravu među kolegama povjesničarima umjetnosti; smatram da oni moraju biti upoznati s problemom i aktivni u njegovom rješavanju. |