Zaštita povijesnog kulturnog krajolika je koncem 20. stoljeća ponovo postala važnom temom zahvaljujući Konvenciji o svjetskoj kulturnoj baštini iz 1992. godine, koja je postala prvim međunarodnim sredstvom zakonske zaštite kulturnog krajolika, prostora definiranoga interakcijom čovjeka i prirode, razlikujući: antropogeno planirane, zatim fosilne krajolike ili krajolike u nastanku te krajolike s asocijativnom vrijednošću. Max Dvořák je srž koncepta povijesnog kulturnog krajolika orisao još u Austrijskoj umjetničkoj topografiji 1907. godine, a u Austriji imao niz nasljedovatelja: K. Giannonija, O. Demusa, J. Zykana, H. Sedlmayra, itd. U njemačkom je govornom području početkom 20. stoljeća bio aktualan pokret Heimatschutz čije su glavne odrednice uskoro postale važnim smjernicama u zaštiti kulturne baštine koja više nije bila usredotočena samo na predmete i objekte s aposolutnom umjetničkom vrijednošću već i na nezamjenjivu ulogu skromnih ostvarenja u očuvanju ambijenta. Naglasak je bio na slikovitosti, estetiziranom doživljaju predindustrijskog pejzaža kao žive slike, čuvanju lokalnih karakteristika, vizura i povijesnog identiteta. Strateški važna, no gospodarski zapuštena austrougarska pokrajina Dalmacija u prvom je desetljeću 20. stoljeća doživljavala nagle promjene koje su prijetile značajnim izmjenama povijesnih veduta. Dokumenti iz fonda Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, Allgemeines Verwaltungsarchiv u Beču i informacije iz periodike Središnjega povjerenstva svjedoče o manje ili više uspješnim nastojanjima članova C. kr. Središnjeg povjerenstva Maxa Dvořáka i Juliusa Deiningera te protektora nadvojvode Franje Ferdinanda oko zaštite povijesnih veduta Raba, Zadra, Trogira, Splita, Korčule i Dubrovnika u razdoblju između 1903. i 1916. godine. Radilo se o premještanju lokacije gradnje hotela u Rabu, očuvanju mletačkog kaštela i vedute zadarskih gradskih zidina, otklanjanju gradnje monopola duhana na trogirskoj rivi, gradnji zgrade banke na splitskoj rivi, gradnji objekta u korčulanskoj luci, pitanjima očuvanja kontakta s morem ljetnikovca Gradić u Gružu te očuvanja mediteranske vegetacije na Lapadu.