| Abstract (croatian) | U svojoj knjizi Dizajn i zločin Hal Foster između ostalog tvrdi da se povijest umjetnosti rađa iz krize i da se ta kriza ili prešutno pretpostavlja ili dramatično objavljuje. Kriza povijesti umjetnosti kriza je moderne kulture, pa nije slučajno da se rođenje povijesti umjetnosti kao znanstvene discipline poklapa s rođenjem modernog društva. U svojim počecima povijest umjetnosti je “velika priča” o razvoju zapadne umjetnosti. Čini se, međutim, da unatoč proklamiranom kraju velikih priča povijest umjetnosti i dalje nešto priča, da se te privilegije, drugim riječima, ne želi odreći. Njezine pripovjedne metode danas su drugačije: one su interdisciplinarne, kolaborativne, interaktivne, umrežene, medijatizirane itd. Međutim, u repozitoriju moderne kulture, i “stara” i “nova” povijest umjetnosti dijele štošta zajedničkog. U svom ću izlaganju istaknuti dvije im zajedničke pojave: instituciju muzeja i tehnološki razvoj. Muzej, između ostalog, jer u svakom trenutku moderne povijesti, sve do danas, predstavlja jednu od ključnih društvenih institucija, a tehnologiju, između ostalog, jer svojim razvojem mijenja koncepciju umjetničke djelatnosti, odnosno proizvodnje. |
