Tekst će se baviti fenomenom trgovačkih centara i robnih magazina koji se podižu na periferiji Zagreba analizirajući njihovu ulogu u urbanizmu grada, kao i organizaciju unutrašnjeg prostora tih centara. Njihova “bezimena” i privremena arhitektura, projektirana bez većih arhitektonskih ambicija, marginalna je utoliko što se gradi na rubnim dijelovima grada (kao nekada sajmišta i cirkusi) koji se smatraju manje vidljivima od centra grada, te stoga nije projektirana s namjerom da izgleda luksuzno (za razliku od trgovačkih centara unutar grada) niti je građena “za vječnost”, pa je osnovni zahtjev kojem udovoljava ekonomska isplativost. Taj je fenomen također marginaliziran u diskursu struke, jer je s arhitektonskog aspekta beznačajan, smješten na praznom i razmjerno malo važnom prostoru uz brze ceste, pa stoga nije ekscesan u smislu zadiranja u već izgrađeno i poviješću obilježeno urbano tkivo. No usprkos tome novi centri i magazini, iako na periferiji, oblikuju vizuru grada, a velik broj građana provodi tamo vikende, čime oni postaju sastavnim dijelom zagrebačke svakodnevice. Simulacija ulica s dućanima i malih trgova na kojima su kafići natkriveni krovom trgovačkog centra preuzima ulogu koju je donedavno imao centar grada. No oni istovremeno tu ulogu centra grada i izvrću/mijenjaju formirajući mikrokozmos u kojem prostor i vrijeme funkcioniraju na drugačiji način nego u javnim i otvorenim prostorima grada. Pokušat ću odgovoriti na sljedeća pitanja: kako “šoping-gradovi” transformiraju odnose unutarnjeg i vanjskog, javnog i privatnog prostora, na koje načine unutrašnji prostor tih centara uvjetuje ponašanje posjetitelja i strukturira način na koji provode slobodno vrijeme, kako izgleda nova slika grada koju ti centri stvaraju?